Soria Natural Piskavica je prirodni ekstrakt iz sjemenki biološki proizvedene biljke Piskavica u bezalkoholnoj otopini – mješavini biljnoga glicerina i pročišćene vode. Budući da tinktura ne sadržava alkohol, primjerena je i za djecu, jetrene bolesnike i ostale. Ne sadrži bojila, konzervanse niti druge dodatke.

Piskavica:

• podržava stvaranje majčinog mlijeka

• doprinosi oporavku nakon porođaja

• regulira izlučivanje mjesečnog ciklusa nakon porođaja

• pomoću uravnotežene prehrane pomaže u kontroli masnoće metabolizma (kolesterola i triglicerida)

• regulira probavu

       
Piskavica je jednogodišnja biljka, a iz stupastog joj korijena, koji raste duboko u zemlju, izraste 30 do 60 cm visoka stabljika koja je okrugla i malo razgranjena. Listovi su trodijelni, a lisna je peteljka proviđena dlakama i prema gore odebljala. Pojedinačni cvjetovi su žuti ili žućkasto-bijeli, bez peteljke i smješteni u pazuhu lista.

Čitava je biljka jaka i svojstvena mirisa, slična mirisu sira s mirodijama. Biljka i u suhom stanju dugo zadržava u zatvorenim prostorijama intenzivan miris. Miris sjemena je nešto nametljiv, a okus je slabo gorak, aromatičan i brašnjav.

Piskavica potječe iz Indije, odakle se rasprostranila u zemlje Sredozemlja gdje se mnogo uzgaja pa iz uzgoja se kao bjegunac često susreće i u slobodnoj prirodi u poludivljem stanju. Uzgaja se kao ljekovita i krmiva biljka.

Ljekoviti dijelovi biljke: kad sjeme sazrije, treba se požnjeti (Semen Poenu graeci). Najbolje je da se sjeme nabavlja u ljekarnama, gdje se većinom dobiva u pulveriziranom stanju. Prašak od sjemena treba čuvati u dobro zatvorenim tamnim posudama.Ljekovite i djelotvorne tvari: sluz, masno ulje, aromatične tvari, obilno organski vezano željezo i fosfor, gorke tvari, holin, smola, saponin, alkaloid trigonelin i dr.

Piskavica kao ljekovita biljka ima veliku prošlost. Za vladavine cara Shin-nonga oko 3700. god. prije n. e., piskavica je bila u Kini glasovita ljekovita biljka i zvala se tada kao i danas Hu-Lu-Pa. Ona je vrijedila kao najbolja droga za rastvaranje     sluzi. Preko Indije, Arabije i Perzije biljka je proširena u Egipat, gdje se u medicinskim zapisima (Ebers Papyrus) 1550. god. pr. n. e. spominje     kao sredstvo za liječenje opekotina. Hipokrat ju je učinio poznatom u staroj Grčkoj, a uskoro potom piskavicu upotrebljavaju i Rimljani.    Sjevernije od Alpa nastojali su benediktinski monasi da je aklimaliziraju u samostanskim vrtovima pa je i u Kapitularima Karla Velikog    preporučena za uzgoj. Uskoro je u zemljama srednje Evrope postala obljubljenom te se sve više upotrebljavala u ljekovite svrhe.    Preporučeni uzgoj, još od Kapitulara, znatno je opao jer je i tehnička upotreba te biljke za pripremu boja i apretura za platno, zamjenjena   kemijskim sredstvima.

Piskavica je od davnina poznata kao dobro ljekovito sredstvo za rastvaranje sluzi. Sprečava upale, smekšava, upija i pospješuje    zarašćivanje rana. Sjeme stucano u prah koristi se za pripremanje obloga, što ublažuju bolove gihta (uloga), neuralgije, išijasa i oteklina     žlijezda. Ti oblozi liječe teške čireve na koži, stvaranje fistule, gnojenja kostiju, otvorene rane na nogama i čireve na stegnu. Pomiješana s drugim ljekovitim biljem piskavica se koristi u liječenju mnogih drugih bolesti.