Soria Natural Tetivika  je prirodna tinktura iz korijena biološki proizvedeneTetivika tetivike u bezalkoholnoj otopini. Biljka je iz čiste proizvodnje prilikom koje nisu upotrebljavana nikakva anorganska gnojiva, herbicidi ili pesticidi. Ne sadrži bojila, konzervanse niti druge dodatke.

Glavne značajke Tetivike:

• prirodni diuretik

• protuupalno djelovanje na kožu

 

Tetivika (Smilax aspera) dolazi iz porodice ljiljana (Liliaceae), narodni naziv je i Crvena tetivika. To je zimzelena poludrvenasta penjačica ili puzeći grm visine 2-5 metara, tanke i zelene kore. Vitke, duge stabljike, cik-cak rasta, bodljikave su ili sasvim glatke, mlade grančice i rubovi listova redovito su bodljikavi. Naziv vrste dolazi od lat. Aspera = gruba, bodljikava. Tamnozeleni listovi srcasto su trokutasti, sjajni i dugi do 10 cm. Zelenkastobijeli mirisni cvjetovi, skupljeni su po 5-30 u visećim klasovima na razgranjenim stabljikama. Vrsta je najčešće dvodomna, muški i ženski cvjetovi razvijaju se na odvojenim biljkama. Cvate od kolovoza do listopada, plod je okrugla crvena bobica, do 6 mm u promjeru, sa 1-3 sjemenke koje dozrijevaju u veljači.

Uz pomoć vitica i bodlji, tetivika se povija i penje oko stabala i grmlja u šumama i makiji, kao i po stijenju i drugim podlogama. Rasprostranjena je kako na Mediteranu, tako i u južnoj Europi, Aziji pa do Indije.

Djeluje kao izvanredan i još i danas jedan od najpopularnijih narodnih pripravaka za proljetno čišćenje krvi jer pospješuje krvotok, disanje i opći metabolizam, čime se izbacuju nakupljene štetne tvari i postupno poboljšava opće stanje organizma, a stoljećima se upotrebljavala i kao lijek za sifilis te psorijazu. Zrelim se zdrobljenim plodovima mnogi narodi služe kao sredstvom za uništavanje kožnih nametnika i kao izvorom crvene boje. U hortikulturi svojom je bodljikavošću tetivika poslužila kao izvrsna bodljikava žica. Crvena tetivika jedina je vrsta svog roda u našoj flori. Uz obalu mora zna se naći i njezin oblik crnih plodova, zvan Crna tetivka, koji se osim po boji zrelih bobica i nešto manje bodljastim listovima ne razlikuje od crvene pa danas i nije priznat kao posebna vrsta.